Kada nastupi tisina,mi smo dvoje ljudi koje se ne razumeju,i koji se ne zele razumeti.Tada se ne osecamo kao da nam se ljubav raspada u parcice.. Ponekada je tisina jedini razgovor koji u trenutku mozes voditi.Ponekad reci ostaju u grlu,neizrecene i cutljive nadju svoje mesto jer imaju osecaj da bi napravile veliku rupu na ovoj Zemlji.Ne,ja nisam tuzan,ponekada takvo je lice,dok cekam da mi ona kaze da odem..Zar tako lako,polako,moze sve uzeti?! Pitam se da li bih mogao da ti sapnem neke reci,koje nikada nisi cula..koje ce te probude i podsete?Da,sada spavaj,mila moja.Mozda te nadjem u snu veceras.
Kada nastupi tisina,mi smo dvoje ljudi koje se ne razumeju,i koji se ne zele razumeti.Tada se ne osecamo kao da nam se ljubav raspada u parcice.. Ponekada je tisina jedini razgovor koji u trenutku mozes voditi.Ponekad reci ostaju u grlu,neizrecene i cutljive nadju svoje mesto jer imaju osecaj da bi napravile veliku rupu na ovoj Zemlji.Ne,ja nisam tuzan,ponekada takvo je lice,dok cekam da mi ona kaze da odem..Zar tako lako,polako,moze sve uzeti?! Pitam se da li bih mogao da ti sapnem neke reci,koje nikada nisi cula..koje ce te probude i podsete?Da,sada spavaj,mila moja.Mozda te nadjem u snu veceras.Kakve se samo lepote skrivaju..
Ovaj svet je nemoguc.Kakve se samo lepote skrivaju iza lica ljudi...A oni umesto toga pokazuju lice besnih i divljih zivotinja.Secam se onih njenih reci koje nikada nisam razumeo.Zelela je samo da budem njen.
‚‚Znas,ja imam jednu bolest.Nije smrtna,ali se od nje umire dusevno..Jos od detinjstva razvila sam licnost koju nijedno dete ne sme.Zalila sam dan kada sam se rodila.Dani su prolazili,dan za danom.Godina 99,a ja zalim jer sam se rodila.Zalila sam jer sam ziva.Svi su me povredjivali,i ja sam ukapirala da nikome ne trebam.Bilo je retkih koji ne osecaju mrznju prema meni.Navikla sam da me svi napustaju i odlaze.Svako je zazalio jer je usao u moj zivot..A mene je to najvise bolelo.Cinjenica da su svi jebeno otisli kada sam ih najvise trebala.Svako bice zvano "covek" me je napustilo.A nisu oni ljudi.Oni su zivotinje.Ja tebe smatram mojim.Jedinim te smatram covekom.I zato znam da ces me kada tada napustiti.Imas prece.U pocetku svako misli da nece,ali na kraju..Veruj mi na rec.Ali znaj da te volim..‚‚
Ona je zelela da bude spasena.Sa mnom.Sada je za to prekasno.I sada..razumem je u potpunosti.
‚‚I njena suza sto se tuzno sija..plač..jecanje..ono što ga svake noci,vlažni vjetar nosi po gluvoj samoći!To je moga srca,tužna elegija..‚‚
‚‚Ostavi barem jedan most izmedju srca i mene..U samoći je lakše neshvaćeno shvatiti.Mogle bi te nazad nagnati uspomene..!‚‚
‚‚Čini mi se,kada bi ljudi znali koliki je napor bio meni živeti,oprostili bi mi lakše svo zlo koje sam počinio i sve dobro koje sam propustio da učinim,i još bi im ostalo malo osjećanja da me sažale.‚‚
‚‚Poznavao sam jednog čoveka,koji je za svaku stvar koju on nema ili ne razume,uspevao da pronađe koju lošu reč..‚‚
‚‚Nije najgore to što sve prolazi,već to što se mi ne umemo i ne želimo pomiriti sa tom činjenicom.‚‚
‚‚Trebalo je jednostavno ubiti nadu,jer je ona na kraju ubila nas...‚‚
‚‚Uzalud ti sve,draga.Jedino u mojim očima postaješ suho savršenstvo.Tako je kako je.‚‚
‚‚Oduvek sam želeo biti ratnik koji se nije zadržavao tamo gde se nalazi prošlost i bol.Oduvek sam želeo da idem i gazim,ne osvrćući se na posledice koje ostavljam.Izgleda,koliko sam želeo,toliko to i nisam postao..‚‚
‚‚NE ZNAM KAKO I ZAŠTO UPORNOM DOZIVAM DETINJSTVO!SIGURNO JE TO BJEŽANJE..‚‚
‚‚I njena suza sto se tuzno sija..plač..jecanje..ono što ga svake noci,vlažni vjetar nosi po gluvoj samoći!To je moga srca,tužna elegija..‚‚
‚‚Ostavi barem jedan most izmedju srca i mene..U samoći je lakše neshvaćeno shvatiti.Mogle bi te nazad nagnati uspomene..!‚‚
‚‚Čini mi se,kada bi ljudi znali koliki je napor bio meni živeti,oprostili bi mi lakše svo zlo koje sam počinio i sve dobro koje sam propustio da učinim,i još bi im ostalo malo osjećanja da me sažale.‚‚
‚‚Poznavao sam jednog čoveka,koji je za svaku stvar koju on nema ili ne razume,uspevao da pronađe koju lošu reč..‚‚
‚‚Nije najgore to što sve prolazi,već to što se mi ne umemo i ne želimo pomiriti sa tom činjenicom.‚‚
‚‚Trebalo je jednostavno ubiti nadu,jer je ona na kraju ubila nas...‚‚
‚‚Uzalud ti sve,draga.Jedino u mojim očima postaješ suho savršenstvo.Tako je kako je.‚‚
‚‚Oduvek sam želeo biti ratnik koji se nije zadržavao tamo gde se nalazi prošlost i bol.Oduvek sam želeo da idem i gazim,ne osvrćući se na posledice koje ostavljam.Izgleda,koliko sam želeo,toliko to i nisam postao..‚‚
‚‚NE ZNAM KAKO I ZAŠTO UPORNOM DOZIVAM DETINJSTVO!SIGURNO JE TO BJEŽANJE..‚‚
..!!Drugo sto cu vam reci je...Da nikad ne gubite nadu u zivotu..Kao ja...Citajuci po mojim pricama svaticete da mi je ove godine poslo sve niz brdo...Posvadjala sam se svima(to znate)..Ali sad,sve se preokenulo..Pomirila sam se sa najboljom drugaricom i sa onima manje vaznim
...Ali sve u svemu,nikad ne gubite nadu u nicemu..!!!



