Mesec je obasjavao ovu sumornu noc,a zvezda je ovo vece bilo retko.Tek na koje mesto,radi reda i navike..Culi su se i pijani klinci koji se srecni vracaju svojem domu.Nije bilo samo tisine.A volela bih sada,njega pored sebe.Da zajedno slusamo muziku tisine i osetimo plac te nepostojece violine koja svira u nama dok oboje ne padnemo u zagrljaj dubine i placa od srece jer smo mi skupa.

Ovo neko zujanje u usima me unistava danima.Neki strah prolazi kroz moje telo,svakog jebenog minuta,da izvinete.Neka struja.Neki strah koji je ovladao mnome,nesto cemu sam dopustila da mi udje u kosti.

Izbaci mi taj strah! Dodji.Zaplesi sa mnom i poljubi me onako kako samo ti umes!Onda me uspavaj i lezi kraj mene dok moje telo ne bude obmrlo,dok me nista,ni zvuk topa ne moze probuditi.

A..onda,ostani kraj mene.Nemoj me ljubiti i Zemaljskim poljupcima rusiti snove.Dodji mi u snu.Bice dovoljno.