Svet je samo nas.Drzi nam palceve.Tesko je.Postoji grad bez ljudi.. Tu smo samo ti i ja.Ne razumem se bas da li sam ja covek.Ne bih se mogla nazvati tim imenom.Priznajem.Nesto lose se nalazi u meni.Ali opet,savest me pece.Svejedno.Vratimo se na pricu.Veoma je daleko trebalo otici da bi se izgubio put od kuce.. Malo ko od ovih egocentricnih ljudi ce imati kljuc za tvoju dusu.Mogu dati stisak ruke,ali ne i kljuc.Neki kljucevi su falsifikati.Te ljude ces pustiti u svoj zivot,i tek na kraju puta shvatiti da su te doveli do provalije i ostavili samog.Onda ce se polomiti taj kljuc.Polomice se tvoja ljubav.Tvoja savest.Tvoja dobrota.Pozeleces da ljudima naneses sav bol koji si ti osetio tada.Onda ces otici.Taj kraj ti nikada nece biti tezi.Naneces bol svakoj osobi koja se priblizi tvom srcu.Naneces patnju.I nece ti biti briga.Kljuc za koji si mislio da je pravi se polomio.A pravi je tek dosao na kraj.Ti si i pravi slomio...