Ponekada secam da je moje ime prokletstvo.Ljudima nanosim bol.A oni su je meni nekada davno..ali to za njih ide u listu za zaborav.Preteravam.Ali samo jer mislim da je on moj,i fizicki,i psihicki.On govori da mu to ne smeta..Ali ponekad,uhvatim ga u besu,da razuverim njegovu misao da to nije tako.On i dalje nastavlja po svome.
Noci su moje kazne.Zbog tog mraka i Meseca krivim ljude.Njega.Zasto?Jer imam dovoljno vremena za vracanje u proslost.Za trenutke u kojima je on pokazao suprotno od onoga sto danas tvrdi.Noc mi remeti realnost i budim se umorna.Onda,napadam njega.Teram po svome.Placem.Jecam.Vristim.Sve dok ne dobijem jedan zagrljaj i tuga me ne prodje.Onda,idem po starom.Ljubav cveta.I noc ceka na mene veceras.Pritisnucu reci koje izazivaju bol u meni.I mozda cu,ovog puta,zaspati mirna.A mozda i ne.Uveravam vas,proslost je i dalje prisutna.Sve dok proslost ne ode,u meni nece biti mira.Dok oni ne nestanu!
Mesec je obasjavao ovu sumornu noc,a zvezda je ovo vece bilo retko.Tek na koje mesto,radi reda i navike..Culi su se i pijani klinci koji se srecni vracaju svojem domu.Nije bilo samo tisine.A volela bih sada,njega pored sebe.Da zajedno slusamo muziku tisine i osetimo plac te nepostojece violine koja svira u nama dok oboje ne padnemo u zagrljaj dubine i placa od srece jer smo mi skupa.
Ovo neko zujanje u usima me unistava danima.Neki strah prolazi kroz moje telo,svakog jebenog minuta,da izvinete.Neka struja.Neki strah koji je ovladao mnome,nesto cemu sam dopustila da mi udje u kosti.
Izbaci mi taj strah! Dodji.Zaplesi sa mnom i poljubi me onako kako samo ti umes!Onda me uspavaj i lezi kraj mene dok moje telo ne bude obmrlo,dok me nista,ni zvuk topa ne moze probuditi.
A..onda,ostani kraj mene.Nemoj me ljubiti i Zemaljskim poljupcima rusiti snove.Dodji mi u snu.Bice dovoljno.
U njenim ocima,vidim sjaj
Koji vodi me ka putu pravom
Obasjava mi snove,stvarnim ih cini,cini ih lepsim.
Ponekad se zapitam da l' je sa Zemlje ona!
Ta cura sa cardas nogama.
Nekad tog sjaja nema,i osmeh nestane
Al' za minut se vrati kad je poljubim
Kad je zagrlim,ona sva prasne u parcice svog bola kojeg nosi.
A ja nikada ne zaboravim nju.I njene plave oci..
Jednom kada te bol u noci spotakne,
Pokazi zube.
Zasede su svuda.
Pokazi zube.
Ne suze.
Suze sacuvaj za noc.
Vristi u sebi.
Grebi,ludi,trpi.
Pokazi zube.
Tragovi zauvek ostaju.
Zauvek.Tragovi.Crni.
Sada se ocisti i kreni dalje.
Pokazi zube.
*Who looks outside-dreams,who looks inside-awakes..
Ja verujem Mesecu
Onom obicnom krugu sto sja
Da ce me jednom voditi kroz noc
Dok dusa nemo ne iskrvavi.
Ja verujem onoj kugli sudbine
Sto stoji na visokom,ukocenom nebu..
Da ce mi jedne noci
Dati krila,i odvesti ka tebi..
*We change the world.not by what we say,but of what we have become.
Kad si rekao "ne veruj u mene",seti se,dragi..Samo covek sto lici na mene,stajao je kraj tebe.Prelep,a meni dalek,seti se dragi..Mozda suze nikad nisi hteo,dok su kise padale u nama..a ti cutao..Zasto me iz ove duboke smrti budis?Svaki dodir ti na onu tugu mirise.. Uveli su pupoljci na vetru,ne dam da me poljupcima budis,vise nista ne bi isto bilo.
Regina
Pamtim mesec maj,
Kada je stavila jabuku u moje oko..
Iz nje je kao crv,usla,u srce duboko..
Pamtim,sve se promenilo!
I vise nikada nije bilo isto.
Bio sam lud za njom,
Hteo sam rez,al' nije bilo cisto!
Sad poput vode,tecem dole
Dole,dole,dole,dole
Moju reku,guta more.
Sve je gore,gore,
Sve je gore,gore
GORE,GORE,GORE!
ref. Ti si me gurnula sa vrha sveta
U zagrljaj dubine,i nemam snage da isplivam gore
Nesto vuce me dole..
Pamtim mesec maj,
Secanje nosi me u njeno oko
Gladan kao crv,krisom zavirim duboko...
Ref.
... most wounds heal to scars..and some stay till you bleed out.
Kada nastupi tisina,mi smo dvoje ljudi koje se ne razumeju,i koji se ne zele razumeti.Tada se ne osecamo kao da nam se ljubav raspada u parcice.. Ponekada je tisina jedini razgovor koji u trenutku mozes voditi.Ponekad reci ostaju u grlu,neizrecene i cutljive nadju svoje mesto jer imaju osecaj da bi napravile veliku rupu na ovoj Zemlji.Ne,ja nisam tuzan,ponekada takvo je lice,dok cekam da mi ona kaze da odem..Zar tako lako,polako,moze sve uzeti?! Pitam se da li bih mogao da ti sapnem neke reci,koje nikada nisi cula..koje ce te probude i podsete?Da,sada spavaj,mila moja.Mozda te nadjem u snu veceras.Kakve se samo lepote skrivaju..
Ovaj svet je nemoguc.Kakve se samo lepote skrivaju iza lica ljudi...A oni umesto toga pokazuju lice besnih i divljih zivotinja.Secam se onih njenih reci koje nikada nisam razumeo.Zelela je samo da budem njen.
‚‚Znas,ja imam jednu bolest.Nije smrtna,ali se od nje umire dusevno..Jos od detinjstva razvila sam licnost koju nijedno dete ne sme.Zalila sam dan kada sam se rodila.Dani su prolazili,dan za danom.Godina 99,a ja zalim jer sam se rodila.Zalila sam jer sam ziva.Svi su me povredjivali,i ja sam ukapirala da nikome ne trebam.Bilo je retkih koji ne osecaju mrznju prema meni.Navikla sam da me svi napustaju i odlaze.Svako je zazalio jer je usao u moj zivot..A mene je to najvise bolelo.Cinjenica da su svi jebeno otisli kada sam ih najvise trebala.Svako bice zvano "covek" me je napustilo.A nisu oni ljudi.Oni su zivotinje.Ja tebe smatram mojim.Jedinim te smatram covekom.I zato znam da ces me kada tada napustiti.Imas prece.U pocetku svako misli da nece,ali na kraju..Veruj mi na rec.Ali znaj da te volim..‚‚
Ona je zelela da bude spasena.Sa mnom.Sada je za to prekasno.I sada..razumem je u potpunosti.
‚‚I njena suza sto se tuzno sija..plač..jecanje..ono što ga svake noci,vlažni vjetar nosi po gluvoj samoći!To je moga srca,tužna elegija..‚‚
‚‚Ostavi barem jedan most izmedju srca i mene..U samoći je lakše neshvaćeno shvatiti.Mogle bi te nazad nagnati uspomene..!‚‚
‚‚Čini mi se,kada bi ljudi znali koliki je napor bio meni živeti,oprostili bi mi lakše svo zlo koje sam počinio i sve dobro koje sam propustio da učinim,i još bi im ostalo malo osjećanja da me sažale.‚‚
‚‚Poznavao sam jednog čoveka,koji je za svaku stvar koju on nema ili ne razume,uspevao da pronađe koju lošu reč..‚‚
‚‚Nije najgore to što sve prolazi,već to što se mi ne umemo i ne želimo pomiriti sa tom činjenicom.‚‚
‚‚Trebalo je jednostavno ubiti nadu,jer je ona na kraju ubila nas...‚‚
‚‚Uzalud ti sve,draga.Jedino u mojim očima postaješ suho savršenstvo.Tako je kako je.‚‚
‚‚Oduvek sam želeo biti ratnik koji se nije zadržavao tamo gde se nalazi prošlost i bol.Oduvek sam želeo da idem i gazim,ne osvrćući se na posledice koje ostavljam.Izgleda,koliko sam želeo,toliko to i nisam postao..‚‚
‚‚NE ZNAM KAKO I ZAŠTO UPORNOM DOZIVAM DETINJSTVO!SIGURNO JE TO BJEŽANJE..‚‚
‚‚I njena suza sto se tuzno sija..plač..jecanje..ono što ga svake noci,vlažni vjetar nosi po gluvoj samoći!To je moga srca,tužna elegija..‚‚
‚‚Ostavi barem jedan most izmedju srca i mene..U samoći je lakše neshvaćeno shvatiti.Mogle bi te nazad nagnati uspomene..!‚‚
‚‚Čini mi se,kada bi ljudi znali koliki je napor bio meni živeti,oprostili bi mi lakše svo zlo koje sam počinio i sve dobro koje sam propustio da učinim,i još bi im ostalo malo osjećanja da me sažale.‚‚
‚‚Poznavao sam jednog čoveka,koji je za svaku stvar koju on nema ili ne razume,uspevao da pronađe koju lošu reč..‚‚
‚‚Nije najgore to što sve prolazi,već to što se mi ne umemo i ne želimo pomiriti sa tom činjenicom.‚‚
‚‚Trebalo je jednostavno ubiti nadu,jer je ona na kraju ubila nas...‚‚
‚‚Uzalud ti sve,draga.Jedino u mojim očima postaješ suho savršenstvo.Tako je kako je.‚‚
‚‚Oduvek sam želeo biti ratnik koji se nije zadržavao tamo gde se nalazi prošlost i bol.Oduvek sam želeo da idem i gazim,ne osvrćući se na posledice koje ostavljam.Izgleda,koliko sam želeo,toliko to i nisam postao..‚‚
‚‚NE ZNAM KAKO I ZAŠTO UPORNOM DOZIVAM DETINJSTVO!SIGURNO JE TO BJEŽANJE..‚‚




